Iskustva osoba koje žive s dijabetesom
ANJA LUKETIĆ
„Anja je dobila dijabetes s 11 i pol godina. Na zimskim praznicima smo primijetili da puno više jede, a ne dobiva kilograme. Kako u obitelji nismo imali nikoga s dijabetesom, obratili smo se liječnicima i rekli su nam da Anja ima jako visok šećer te je brzo prebačena u bolnicu gdje je bila i hospitalizirana.
U slobodno vrijeme, Anja najviše voli plesati, provoditi vrijeme s obitelji i družiti se s prijateljima, kao i putovati te uživati na ljetnim praznicima.
Kada je pred mladom osobom cijeli život i već na početku se pojave problemi, dolazi do početnog šoka, no s edukacijama smo shvatili da se s dijabetesom može kvalitetno živjeti i pokušali smo cijeli proces učiniti što lakšim i jednostavnijim.
Anja je najsretnija kada je okružena svojom obitelji i prijateljima te kada pleše. Kroz ples živi život punim plućima zato što na taj način može pokazati svoje osjećaje, ispuhati se nakon teškog dana te unijeti svu svoju snagu u ples.
Nakon što je Anja krenula s penovima, pročitali smo o pumpi koja nas je zainteresirala, ali pumpa koju je ona koristila nije bila povezana sa senzorima. Odlučili smo se, u dogovoru s doktoricom, da bi ona bila dobar kandidat za novu pumpu koja bi joj olakšala život, slobodno vrijeme i više kretanja te omogućila samostalnost.
Anja prije nije imala toliko vremena baviti se plesom i posvetiti se u potpunosti tome, ali sada može jer ima puno više vremena zato što se ne mora brinuti o šećeru i brojanju ugljikohidrata.
Koliko smo željeli Anji olakšati njezin život, toliko smo naravno i sebi htjeli olakšati. Noći, koje smo suprug i ja često znali probdjeti i buditi se, sada su puno lakše. Pumpa sama regulira visok ili nizak šećer te radi to savršeno i Anja rijetko kada padne u hipo, čega se mi kao roditelji najviše i bojimo.“
MARINKO ZUBAC
„Zovem se Marinko Zubac, dolazim iz Metkovića i imam 38 godina. Po struci sam nastavnik informatike i radim u gimnaziji Metković.
Dijabetes sam dobio prije 37 godina. Šećer mi je otkriven slučajno jer sam konzumirao puno tekućine i išao u wc pa su roditelji posumnjali da bih mogao imati problem s dijabetesom. Došao sam liječniku i u tom trenutku me pogodilo kao smak svijeta. U to doba dijabetes je bio rijetka bolest i nije bilo toliko slučajeva kao danas.
Moja prva terapija bila je s inzulinskim injekcijama. Kasnije, u vrijeme puberteta, prešao sam na penove, a prije dvije godine na inzulinsku pumpu.
U vrijeme kada sam saznao da sam dijabetičar, život je bio dosta težak. Nismo imali mogućnost kontinuiranog mjerenja šećera, a aparati koji su mjerili šećer radili su isključivo putem elektroenergetske naponske mreže. Nisu mogli raditi pomoću baterija i to je bilo dosta nezgodno. Mjerio sam šećer dva do tri puta na dan, a rezultati koji bi se očitavali na tim uređajima nisu bili precizni kao danas. Odstupanja su bila jako velika i nisam se mogao pouzdati u rezultat koji bi se pokazao na aparatu.
Korištenje inzulinskih penova mi je zadavalo dosta problema. Ta terapija postala mi je velika briga i preokupacija. Puno vremena, koje bih mogao iskoristiti kvalitetnije u životu, morao sam posvetiti kontroli dijabetesa uz stalno mjerenje šećera. Rezultati mjerenja šećera nisu bili ni idealni ni točni pa mi je to predstavljalo poprilično velik problem u životu.
Kako sam dosta istraživao o šećeru i o toj bolesti, na Internetu sam provodio poprilično dosta vremena čitajući raznorazne članke i stručnu literaturu te gledajući emisije. Primijetio sam da puno ljudi spominje inzulinsku pumpu kao medicinsko pomagalo koje poprilično olakšava život dijabetičarima. Iz tog razloga sam se i sam zainteresirao, kontaktirao nekoliko osoba koje imaju iskustva i pomislio da je možda ipak došlo vrijeme da i sam probam s drugom terapijom. To mi je bila jedna od najvećih odluka u životu, jer je razlika između života s inzulinskom pumpom i života bez inzulinske pumpe jednostavno neopisivo velika.
Živim život punim plućima kada provodim vrijeme sa svojom obitelji u prirodi, šetajući našega psa uz Neretvu i u berbi maslina. Jednostavno, to me čini sretnim u životu. Nažalost, prije se nisam mogao baviti tim aktivnostima, barem ne u tolikoj količini jer mi je velika briga bio život s dijabetesom te noći i šećeri koji bi padali u hipoglikemiju.
Sad sam opušteniji, jer imam nekoga tko se brine za mene i da moj šećer uvijek bude dobar. Umjesto da vrijeme provodim mjereći inzulin i misleći na šećer, danas na licu imam veliki osmijeh kada vidim da sam 95% ili 100% raspona u time rangeu. Vidim da mi je šećer jako dobar i znam da imam vrijeme koje mogu kvalitetnije provesti sa svojom obitelji, radeći ono što volim, jer imam jednog anđela čuvara koji pazi da moj šećer bude što bolji i što kvalitetniji.“
MIA DUVNJAK
„Zovem se Mia Duvnjak, dolazim iz Dubrovnika i dijabetes imam već 15 godina.
S dijabetesom sam se prvi put susrela u srednjoj medicinskoj školi, gdje smo taj dan učili o dijabetesu. S obzirom da sam kod sebe prepoznala sve simptome, prijavila sam se u bolnicu i ispostavilo se da imam dijabetes.
Početak je bio dosta težak, bolusi, računanje ugljikohidrata, srednjoškolske aktivnosti, izleti i ekskurzije. Bilo je zaista izazovno, kako za mene, tako i za moje roditelje. Izlasci, ali i noći bili su izrazito teški zbog hipoglikemija.
Tijekom studiranja je bilo puno jednostavnije jer sam imala stariju verziju pumpice koja nije bila spojena sa senzorom, no i dalje nisam mogla uspostaviti kompletnu regulaciju dijabetesa.
Moja regulacija dijabetesa prije nove 780G pumpice bila je dosta izazovna, osobito zbog tadašnje terapije kortikosteroidima i citostaticima zbog čega su mi šećeri u krvi oscilirali. Pumpica mi je jako pomogla da to sve bude u rangeu i da nemam problema s tim te da jednostavnije i bez problema podnesem terapiju.
Prije pumpice mi je bilo teško kada bih trebala dugo sjediti, biti na sastancima ili duže voziti automobil. Završila bih u hipoglikemiji, imala visoki šećer u krvi i jednostavno nisam mogla to izregulirati na drugi način.
Još jedan od izazova s dijabetesom, prije nove pumpice, bio je moj mjesečni ciklus. Oscilacije su bile jako velike, padala sam u hipoglikemije i hiperglikemije te niti ja niti moj doktor nismo uspijevali dostići željenu regulaciju. S novom pumpicom uopće nemam problema s regulacijom te ne primjećujem razliku za vrijeme i izvan ciklusa.
Zbog svih izazova koje sam prošla s regulacijom dijabetesa, kada sam vidjela na stranicama Zagrebačkog dijabetičkog društva najavu da će doći nova pumpica, odmah sam znala da je to pumpa za mene i da će mi pomoći u svakodnevnom životu i nisam se prevarila.
Najviše me čini sretnom to što sam napokon uspjela prespavati noć i sada normalno spavam. Već 14 godina, otkad imam dijabetes, nisam uspjela spavati po noći, osobito kada bih se budila četiri puta zbog hipoglikemije, hiperglikemije, mjerenja šećera, sindroma zore. Sada mi pumpa pomaže da jednostavno prespavam, da se budim odmorna i da uživam u svakodnevnim aktivnostima.
Upravo zbog svega ovoga što sam navela o svojoj regulaciji dijabetesa, nakon što sam saznala za novu pumpicu 780G, znala sam da je to pumpica za mene zato što je spojena sa senzorom i sama će mi dozirati inzulin. Najviše mi je pomogla u tome što više uopće ne primjećujem hipoglikemije, ona me upozori ranije, na vrijeme se isključi i jednostavno mogu živjeti svoj život punim plućima.“
