Što je dijabetes?

Dijabetes ili šećerna bolest (Diabetes mellitus) je bolest koja nastaje kao posljedica smanjene razine lučenja inzulina iz gušterače ili otpornosti organa na djelovanje inzulina, zbog čega se razina glukoze (šećera) u krvi povisuje. Postoje dva osnovna oblika bolesti – dijabetes tipa 1 i dijabetes tipa 2.

            Većina hrane koju jedemo procesom probave se pretvara u jednostavnije tvari, od kojih je jedna od osnovnih vrsta tvari glukoza (šećer). Gušterača proizvodi inzulin, hormon čija je specifična funkcija regulacija razine šećera u krvi, pri čemu inzulin služi za pretvorbu glukoze u oblik koji može ući u stanice gdje se daljnjim procesima pretvara u energiju za tijelo. Višak glukoze pomoću inzulina pohranjuje se u mišiće i u jetru, ali ako inzulina nema ili je prisutan u nedovoljno visokim razinama, glukoza ne može ući u stanice, zadržava se u krvi, povisuje razinu šećera u krvi te uzrokuje šećernu bolest (dijabetes).

            Dijabetes tipa 1 genetska je autoimuna bolest koja se najčešće javlja u djetinjstvu i mlađoj odrasloj dobi (zato je ranije nazivan i juvenilnim ili maloljetničkim), a nastaje zbog autoimunog razaranja β-stanica koje luče inzulin u tzv. Langerhansovim otočićima gušterače. Uzrok dijabetesa tipa 1 je genetski (sklonost određuju geni iz sustava glavnih antigena tkivne snošljivosti) te nije preventabilan niti je posljedica „nezdravog“ načina života. Drugim riječima, gušterača osoba koje žive s dijabetesom tipa 1 ne proizvodi inzulin ili ne proizvodi dovoljne razine inzulina te razine glukoze u krvi moraju regulirati na druge načine. Osobe koje žive s dijabetesom svakodnevno moraju regulirati glukozu u krvi, a oblici regulacije najčešće uključuju:

• Praćenje razine glukoze u krvi
• Redovito vježbanje i održavanje zdrave tjelesne težine
• Posebna prehrana koja uključuje izbjegavanje hrane bogate jednostavnim šećerima i hrane sa zasićenim masnim kiselinama
• Obavezno svakodnevno uzimanje inzulina

Za razliku od dijabetesa tipa 1, dijabetes tipa 2 je kronični poremećaj koji se pretežito javlja kod odraslih, ali se zbog sve češće pretilosti počeo javljati i u djece. Nastaje kao posljedica otpornosti organa i tijela na inzulin ili kada gušterača prestane proizvoditi dovoljno inzulina. Svi uzroci nastanka dijabetesa tipa 2 nisu poznati, ali neki od rizičnih čimbenika uključuju prekomjernu tjelesnu težinu, nisku razinu fizičke aktivnosti, pušenje te obiteljska anamneza (genetske predispozicije). Za razliku od osoba s dijabetesom tipa 1, kod trećine osoba s dijabetesom tipa 2 razine glukoze u krvi se mogu regulirati uz dijetu i tjelovježbu bez uzimanja inzulina, dok ostali često ne uzimaju inzulin izravno, već lijekove kojima se stimulira izlučivanje preostalog inzulina ili lijekove koji povećavaju osjetljivost na inzulin. No, niti to nije trajno rješenje jer jednom kada se prirodne zalihe inzulina u gušterači iscrpe, potrebno ga je nadomjestiti. Regulacija glukoze u krvi za dijabetes tipa 2 također uključuje doživotnu predanost i:

• Praćenje razine glukoze u krvi
• Zdravu prehranu
• Redovitu tjelovježbu
• Terapiju inzulinom i drugim lijekovima, ovisno o potrebama tijela