Stoljeće inzulina

Inzulin je hormon koji proizvodi gušterača, a njegova je primarna funkcija poticanje unosa glukoze iz krvi u stanice kako bi ju mogli koristiti za energiju ili kako bi se pohranio u jetru. Drugim riječima inzulin je hormon koji regulira razinu šećera u krvi. „Zdrava“ gušterača na dnevnoj razini proizvede između 35 i 50 jedinica inzulina. Ljudski i životinjski inzulin je veoma sličan te se u početku inzulin ekstrahirao iz gušterača životinja, pretežito svinjskih i goveđih. Današnjom suvremenom tehnologijom inzulin se proizvodi uz pomoć kvaščevih gljivica ili E. coli bakterije.

Paul Langerhans je proučavanjem strukture gušterače 1869. otkrio stanice, koje se danas nazivaju Langerhansovi otočići, a za koje se pretpostavljalo da proizvode izlučevinu koji ima ulogu u probavi. Daljnjim istraživanjem pojasnila se poveznica između gušterače, inzulina i šećera u krvi, kada je Oscar Minkowski zajedno s Josephom von Meringom uklonio gušteraču zdravom psu, te se nekoliko dana nakon zahvata primijetilo da se na urin tog psa skupljaju muhe, a analizom su utvrdili visoku razinu šećeru u urinu. Ovo saznanje utvrdilo je vezu između šećerne bolesti i gušterače. Inzulin se prvi put izolirao na Sveučilištu medicine i farmacije u Bukureštu, a izolirao ga je profesor fiziologije Nicolae Paulescu 1921. godine.

Nadalje, kanadski kirurg Frederick Banting shvatio je kako bi ekstrahirao sekret gušterače mora podvezati „kanal“ koji povezuje krvožilni sustav i gušteraču, ali također mora ostaviti Langerhansove otočiće nedirnute. Smatrao je da iz Langerhansovih otočića može ekstrahirati relativno čista izlučevina. Zajedno sa svojim asistentom 1921. je na Sveučilištu u Torontu Charlesom Bestom uspješno izolirao izlučevinu iz LG otočića koje je ubrizgao u psa s dijabetesom nakon čega se psu krvni šećer smanjio za 40% unutar jednog sata. Eksperiment je ponovljen s više pasa te je ponovno bio uspješan, ali proces ekstrahiranja sekreta iz gušterača pasa bio iznimno dugotrajan, zbog čega se Frederick Banting odlučio na ekstrahiranje inzulina iz gušterača fetusa goveda koje još nisu razvile probavne žlijezde što je također prošlo uspješno. Uspješno ekstrahiranje inzulina i njegovo pročišćavanje kako bi bio siguran za ljudsku upotrebu počelo je 1921.

Otkriće inzulina jedno je od najvećih medicinskih dostignuća 19. i 20. stoljeća jer su prije njega osobe koje bi razvile simptome dijabetesa tipa 1 u pravilu živjele samo nekoliko tjedana ili mjeseci. Tretman za osobe oboljele od dijabetesa praktički nije postojao prije 1921., odnosno jedino što su od osoba koje žive s dijabetesom tipa 1 zahtijevali je da se drže stroge prehrane sa što manjim unosom ugljikohidrata. Ovakav tretman je u tom trenutku omogućio osobama koje su živjele s dijabetesom tipa 1 da potencijalno produlje životni vijek za nekoliko mjeseci do godinu dana.